Kratka povijest cresko-lošinjskog arhipelaga

Iliri

Uz prostranu ilirsku državu počeo se sa zapadne strane Jadrana razvijati Rimski imperij. S njim su se Iliri sukobili još 229. prije Krista. Nastadoše dugotrajni rimsko-ilirski ratovi. Trajali su do godine 9. u 1. st., kada su Rimljani konačno pobijedili Ilire i osvojili njihovu državu. Tako je osorsko otočje došlo pod rimsku vlast.

Rimski imperij

Rimljani su ubrzo uočili prednosti i prirodne ljepote tih krajeva. Sigurno je tome pridonio i Osorski kanal, kojim je plovilo rimsko brodovlje. Rimljani su bolje iskorištavali poljoprivredne terene, na kojima su gradili tzv. ruralne i ladanjske vile. Takvih terena ima oko Ćunskoga, Sv. Jakova, a napose u Nerezinama, na otočiću Sv. Petar, a i na Iloviku.

Ravenski egzerhat

Za Rimski imperij vrlo je važna 395. godina, kad je poslije cara Teodosija došlo do podjele države na Istočno rimsko carstvo ili Bizant s glavnim gradom Carigradom i Zapadno rimsko carstvo s glavnim gradom Rimom. Godine 476, Goti su razorili Zapadno rimsko carstvo i zavladali velikim dijelom njegova područja.

Moćnom bizantskom caru Justinijanu u 6. st. uspjelo je po posljednji puta sjediniti oba carstva, ali sada pod bizantskom dominacijom. Za oslobođena područja nekadašnjeg Zapadnog rimskog carstva Justinijan je osnovao 555. u Raveni tzv. Ravenski egzerhat. Tako su Istra i Kvarnerski otoci dospjeli pod upravu Ravenskog egzerhata, a preko njega pod vlast Bizanta.

Za Justinijanova vladanja započela je provala Avara i Slavena na balkansko područje sve do Jadrana. Najveća opasnost za Bizant bili su Avari, mongolski nomadi iz Srednje Azije. Oni su podjarmili i Slavene, ali su ih se oni uspjeli osloboditi. Bizantski car Heraklije l u prvoj polovici 7. st. bio je svjestan opasnosti od avarskih osvajača. Zato je možda i sa zadovoljstvom prihvatio osvajačke akcije Hrvata, koji su zaposjeli i naselili sjeverozapadno područje Balkanskog poluotoka i duž Jadranskog mora. Preostalo romansko stanovništvo u toku ratovanja sklonilo se u neke utvrđene dalmatinske gradove i na otoke. Njih je Bizant stavio pod upravu Ravenskog egzerhata.

Osor

Kako je otok Cres imao manjih naselja i dobro utvrđen grad Osor, njegovo preostalo romansko stanovništvo sklonilo se u grad Osor, dok su ostale predjele Cresa naselili Hrvati. Manji otok Osor ostao je nenaseljen. Obrašten šumama i šikarjem, bez putova, brdovit i teško prohodan uz davno zapuštena i korovom obraštena nekadašnja rimska poljoprivredna dobra s ruševinama gospodarskih građevina i ladanjskih vila imao je vrlo loše uvjete za osnivanje novih naselja. Čitav otok bio je samo pašnjak koza, ovaca i svinja osorskih bogataša. Upravo zbog tih loših uvjeta za stalno obitavanje Hrvati mu promijenite ime Osor u Lošinj. Uz naseljeni otok Cres pripadao je i nenaseljeni otok Lošinj pod upravu Ravenskog egzerhata.

Hrvatska država

Tako je ostalo do sredine 8. st., kada je Bizant umjesto egzerhata uspostavio Bizantski temat Dalmaciju. Taj je temat nazivan i Bizantskom Dalmacijom. Uz taj temat razvijala se i hrvatska država. Bila je podijeljena u Dalmatinsku i Posavsku Hrvatsku. Bizantska Dalmacija imala je ipak dominantan položaj, jer su pod njezinom vlašću bili najvažniji pomorski gradovi i luke. Iz te Bizantske Dalmacije širili su se i kulturni utjecaji na naseljene Hrvate, pa su postepeno u 8. st. pokrštavani. U to se doba u susjedstvu razvila velika Franačka država. Njezin car Karlo Veliki najprije je suzbio avarsku opasnost, a zatim je došao u sukob s Bizantom, koji je 812. završen primirjem. U tom se ugovoru po prvi puta spominje otok Lošinj novim imenom. Bizantu je ostala Bizantska Dalmacija, a Francima je pripala Dalmatinska Hrvatska. Kasnije su oni zagospodarili i Posavskom Hrvatskom. Franačka vlast traje do svršetka 9. st.

Za vladanja hrvatskog kneza Branimira počela se uvoditi glagoljica u crkvu Dalmatinske Hrvatske. Bizant je bio prilično dugo prostrani imperij i pomorska sila s velikom mornaricom i tradicionalnim štovanjem sv. Nikole biskupa, zaštitnika brodarstva i mornara. Njemu u čast podizane su brojne zavjetne crkve i kapelice na istaknutim otočnim i primorskim lokacijama. Zato je posve vjerojatno da je i vrlo stara kapelica sv. Nikole na istoimenom lošinjskom brdu podignuta u zavjetne svrhe.

Za vladanja hrvatskih kraljeva Kvarnerski otoci su po prvi puta godine 1000. došli pod upravu Mletačke Republike, ali su bili i pod vlašću Bizanta.

Nezavisnu vlast nad Bizantskom Dalmacijom postigao je tek hrvatski kralj Petar Krešimir IV u 11. st., ali već potkraj stoljeća (1097.) poslije pogibije posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića Lošinj i Cres s ostalom Bizantskom Dalmacijom pod vlašću je Mletačke Republike. Kad je, međutim, 1102. Hrvatskom zavladao Koloman, kao prvi ugarsko-hrvatski kralj, otoci Lošinj i Cres ponovo su pripali Hrvatskoj.

Moderno doba

Devetnaesto stoljeće ovim je otocima donijelo velike promjene. Politička situacija bila je stabilna a naglih promjena vlasti nije bilo. Otočani su se posvetili privrednom i kulturnom razvoju svojih otoka. Otok Lošinj jako je pomorsko središte, a Cres poljoprivredno područje s razvijenim vinogradarstvom i maslinarstvom. Pojavom parobroda Lošinj nažalost gubi važnost luke i pomorskog središta. To je vrijeme intenzivnog iseljavanja stanovnika, najčešće u Ameriku.

Godine 1892 Mali i Veli Lošinj proglašeni su klimatskim lječilištima, a godinu dana kasnije Spiridon otvara prvu zvjezdarnicu na Jadranu te pokreće prvi astronomski časopis.

Nakon završetka prvog svjetskog rata, 1920. otoci bivaju dodijeljeni Italiji i ostaju pod njenom upravom sve do 1947. kada su nakon kapitulacije Italije otoci vraćeni Hrvatskoj.

Imate pitanje ili trebate pomoć? Kontaktirajte nas!

Kontaktirajte nas u svakom trenutku, biti ćemo radosni da Vas saslušamo i pružimo Vam sve informacije koje tražite

00385 51 520 625
info@artmedias.com

Trenutno radno vrijeme: Pon-Pet: 10:00 - 13:30; Sub: 10:00 - 13:30; Ned: zatvoreno



Prijava

Hide